Dva su jedan, a jedan nula
nauCAT©
Moj stariji brat i ja imamo poseban način komuniciranja telefonom. Potrebna su barem četiri poziva i tri poruke (tipične smiješno-glasne zabavne poruke) prije nego jedan od nas nije prezaposlen da odgovori. Zato sam jednog dana bio stvarno iznenađen kada sam nazvao njegov broj i on je odmah odgovorio – a čovjek je tog trenutka bio definitivno prezaposlen.
„Ej buraz, čuj, plovimo krstašem od 54 stope za frenda i GPS je crknuo – pokušavam ga osposobiti – e, nemam pojma gdje se nalazim – mogu te nazvati kasnije?“
Kazao sam mu da provjeri antenski kabel na spojevima zbog korozije, da restarta uređaj, i sve ostalo dok ne ustanovi da je sve uzaludno. Pomislio sam u isto vrijeme kao i on, „Možda je frajer koji posjeduje brod od 54 stope (16,5 m) kupio jeftinjak od nekih stotinjak eura i drži ga negdje u ladicama kao rezervni GPS?“
„Prekopat ću po ladicama, zovem kasnije!“ – Klik.
Nikad nisam primio taj poziv 'kasnije' pa sam znao da je sve na kraju završilo kak' treba. Da nije mogao riješiti problem zvao bi me prije nego što bi zvao Obalnu stražu, tako da bih mu mogao reći „ne zovi mene, zovi Obalnu stražu ili kapetaniju.“ – ali me to ponovno navelo na razmišljanje o provjeri broda i kontrolnim pregledima prije isplovljavanja. Pet minuta vremena za provjeru dobro sačinjenog popisa radnji koje se ne bi trebale zaboraviti provjeriti prije napuštanja marine mogu uštedjeti sate nevolja i izbjegavanje potencijalnih opasnosti negdje na otvorenom moru.
Sve radi prije nego li se pokvari – tako da ne bi trebali biti iznenađeni kada ni koji mjesec stara sofisticirana elektronika prestane slušati ili potpuno crkne. Zato bi svi slani kapetani i skiperi trebali imati pojma o nebeskim tijelima i ostalim formama navigacije – no sa 100 eurskim uređajem i par rezervnih baterija moj je veliki brat uspio riješiti problem u dvije minute i zabrinut za popravak brodske elektronike vratio se u marinu. Zato na nekom brodu kojem treba desetak tisuća kuna da bi napunio tankove goriva, vlasnik ne može filozofirati da mu je puno imati spremljene nekakve rezervne dijelove... ono, sve i svašta (što žene osobito mrze kada slučajno otvore takvu 'svaštarsku' ladicu). Ono što često nedostaje je razuman popis stvari koje treba imati u rezervi i popis provjera u redovitim intervalima i prije nego se upale motori.
„Mjesto gdje je spremljen rezervni GPS i baterije: Provjereno.“
Kontrolni popis i stavke na njemu jedinstveni su za svako plovilo posebno i većinom se razvijaju tijekom vremena i prema iskustvu. Dobri brodograditelji uključuju takve liste za startanje motora i generalne informacije za plovidbu ili sigurnost plovila – ali konstantno nedostaje ono vitalno što može značiti razliku između malog problema i pravog problema.
Zato bi sljedećih tjedana i mjeseci prije prave sezone trebali krenuti u pravljenje vlastitih kontrolnih lista za svoj brod. Sjetite se, kada se pokvari vitalna oprema poput GPS-a, VHF-a, motora ili nedajbože obujmice na fitinzima koji prolaze kroz trup – dva je jedan, a jedan je nula. Rezerva je prijeko potrebna, brod nije auto koji se može bilo gdje sparkirati i doći drugi ili treći dan s mehaničarem.
Ako itko ima ideju za to kako bi trebala izgledati kontrolna lista ili stvari koje trebaju biti u rezervi, molimo, pošaljite nam je. Bez kojeg rezervnog dijela nikad niste napustili luku? Nitko na brodu ne zna toliko da zna sve.
„A ti, veliki brate, što me nisi nazvao? Ako ne odgovorim, samo ostavi poruku... jedino nastoji da bude što zabavnija.
Izvor: https://mariovittone.com/