Lov na sipe
Autor: Ivana Nežić/More/HRT
Foto: More / HRT
Pulska ekipa emisije More iskušala se u lovu na sipe sa umaškim ribarima. Lovili su noću, po oseki ostima uz obalu, a zatim su brodom otišli na lov ramponom.
- Sipe loviti idealno je sat dva nakon plime. Kako more 'pada' sipe se povlače od obale. Na proljeće dolaze u kraj, pa se s obale mogu loviti isključivo u ovo doba godine, najkasnije do lipnja. More tada postaje toplije i to im smeta, objašnjava ribar Josip Šušterić.
Bez obzira na mirnu noć, more se mreškalo i dno se nije dobro vidjelo pa se ekipa preselila na drugi brod i isplovila na poziciju između Novigrada i Poreča. Tamo su se stvari zahuktale.
- Ramponom se može loviti samo tamo gdje ima pijeska, mulja i konstitucija terena to dozvoljava. Tamo gdje je kamenje to se ne može, jer se ne može povlačiti. Takva je vrsta lova dozvoljena samo kod Istre. Do Barbarige se smije ići, a u međunarodnim vodama svugdje, kaže Josip.
Teren je muljevit zbog talijanske rijeke Po i zbog istarske rijeke Mirne. More je pliće u Istri, dok Dalmacija ima veće dubine i drugačije dno. Mreže su ovoga puta pune - ima svega, različitih vrsta morskih plodova, mekušaca, školjaka...
Uslijedilo je čišćenje, od stotina kilograma ulova, većina se vraća u more.
Izabire se samo ono što će na kraju završiti u prodaji, ono najtraženije. Između jednog i drugog dizanja otprilike prođe 30 minuta. Vrijeme je to za odmor razvrstavanje ribe.
Sipa je, priča Josip najbolja i najčišća kad se ulovi na varalicu ili ostima, dok se u mreži 'istuče'. I naravno da je nekad bilo puno bolje, dodaje. Ljudi su lovili sipe teške 4 do 5 kilograma, a tijekom velikog lockdowna opet su se počele pojavljivati.
Nakon cijeloga dana, Josip i njegova supruga Sofija zadovoljni su ulovom. Oko 16 kg sipa te jakobove kapice - sve će to završiti u ribarnicama u Hrvatskoj i Italiji. Međutim, ribarski troškovi su svakim danom sve veći.
- Potroši se oko 220 litara goriva dnevno. To košta gotovo 2 tisuće kuna uključujući ulje. Uz to, mora se platiti ljudima, a u plaći nisu uračunati niti troškovi mirovinskog, socijalnog, beneficiranog radnog staža, mehanizacije, , kaže ribar Željko Majdenić.
Preostaje samo vjerovati kako će biti bolje, kako bi nam ovakve delicije bile i dalje dostupne.
print
.jpg)
